Intervju z precednikom Leskovar Daliborom
L.K.: Jeste li zadovoljni proteklim turnirem u Biškupcu čiji je MNK Junajted bio suorganizator?
D.L.: Apsolutno! Velika je stvar skupiti usred velikonogometne sezone brojku od 12 ekipa. Malo nas je u početku zezala kiša, ali sve su to čari nogometa. Turnir je protekao u najboljem redu, bilo je i dosta kibicera koji su podržavali svoje ekipe, sve u svemu jedno zaista lijepo druženje. Htio bih zahvaliti u ime kluba g. Miljenku ( vlasniku Buffeta Mladost ) koji se pobrinuo za trofeje i da momci ne budu ni u jednom trenutku žedni, a kasnije ni gladni, g. Ćosiću ( predsjedniku NK Mladost ) koji je cijelo vrijeme bio na raspolaganju što se tiče terena za igru, Severu, Rari, našem tajniku Dareku i svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli oko organizacije turnira. A i kak nebi bil zadovoljan kad je na kraju ekipa Junajteda i osvojila turnir, a moji klupski veterani stigli do polu-finala.
L.K.: Tko je na ovom turniru branio boje kluba?
D.L. S obzirom da je sezona u punom jeku i puno standardnih igrača je bilo spriječeno doći zbog klupskih obaveza, valjalo je biti vrlo sistematičan u odabiru igrača. Odlučili smo za mlade snage kluba i to većinu koja se vrlo dobro poznaje što je trebalo dati dodatnu tečnost našoj igri. Ta odluka pokazala se punim pogotkom. Za "prvu" momčad nastupili su odlični mladi vratar u usponu Fabijan Hrnčić na čijim leđima leži zasigurno jedan velik dio Junajtedove budućnosti, najbolji igrač turnira Matija Vrbnjak koji se sve više promiče u vođu ove nove generacije naših igrača, debitant Goran Spasić kojemu nakon 11 golova na premijernom turniru u našem dresu i puno lijepih poteza možemo samo zaželjeti dobrodošlicu u klub. Dario Levatić je odigrao jedan fantastičan turnir i po nebrojeni put dokazao zašto je jedan od nositelja Junajtedovih akcija, Jasmin Gorski - trkač velikog srca i još većih pluća, jednostavno jedan od onih igrača koje svaki kolektiv mora imati u sastavu, Neven Komes koji je svojim iskustvom i odličnim pasevima smirivao ekipu i davao taj dodatni impuls kad je trebalo, Brane Slunjski koji igra izuzetno inteligentno i razumije mali nogomet u tančine. Naravno, doprinos Saše Hojskog koji je odigrao uvodne tri utakmice uopće ne treba posebno naglašavati jer svi znamo o kakvom majstoru je riječ i vrlo smo ponosni što uvijek rado oblači naš dres. I eto, ta ekipa suvereno je poharala turnir i odnijela prvo mjesto u konačnici.
L.K.: Retro?
D.L. Retro je skupina prijatelja, malonogometnih zanesenjaka i fanatika bez kojih uopće naš klub nebi ni postojao. Valja istaknuti da je riječ o igračima koji se većina čak ni amaterski u najnižim ligama ne bave nogometom. Svi koji su gledali naš četvrt-finalni sraz protiv daleko nogometni potkovanije ekipe Mladosti imali su prilike svjedočiti sa koliko srca, žara i emocija se igralo, ostavljajući zadnji atom snage na terenu. Mislim da to nikoga ne može ostaviti ravnodušnim i to je ustvari temelj funkcioniranja našeg kluba - prijateljstvo.
L.K.: Suci turnira?
D.L. I na svjetskim prvenstvima ima prigovora na suđenje, kako ne bi bilo na našim lokalnim turnirima, posebice kad kao što je kod nas slučaj sude suci-amateri i praktički volonteri. Naše suce( posebno Kasu ) svi već itekako dobro poznaju i znaju da nikoga ne oštete namjerno, te je u najmanju ruku nekorektno ih na bilo koji način prozivati ili napadati.
L.K. Planovi u budućnosti?
D.L. Sad se prije svega okrećemo ljetnim turnirima. Ono što me najviše veseli je trenutna forma koju naši igrači prikazuju na velikim terenima. Recimo, naša austrijska kolonija - Gluhak, Šimek, Hojski, Bakšaj i Šivak, redovito su,iz kola u kolo, birani od strane tamošnjih stručnjaka u momčadi kola. Tu je i mladi Lovro Cvek koji je već sad vođa na terenu u svom klubu u 3. HNL. Damjan ( Habrun ) je u Sloveniji, Mata ( Katanec ) u BiH, Meske ( Mesec ) u Luksemburgu, ma ima nas svugdje, te zaista jedva čekamo početak ljeta i lov na nove trofeje u našoj riznici.
L.K. Financije i sponzori?
D.L.: Ah, živimo u nadi da će kad-tad netko od naših pulena "ubosti" neki transfer u jednu od liga petice, pa se sjeti starog društva i pošalje nešto eurića, haha. Šalu na stranu, realnost je da je financijska situacija dosta teška, te se za kotizacije i turnire snalazimo zaista na sve mile i nemile načine, katkad i mi stariji članovi kluba trošeći vlastite novce. Ono što veseli je da sve više potencijalnih sponzora ( vlasnika kafića, raznih tvrtki ) prepoznaje naš golemi trud koji ulažemo u razvoj malog nogometa u našem kraju, te nam uistinu puno pomažu u realizaciji naših nastupa na pojedinim turnirima, pa bi iskoristio priliku i još se jednom zahvalio Pivnici Medonja, Auto Grandyu, Obući Calceo, ATC-u, Caffe Baru Zeus, Bali Baru, Klesarstvu Katanec, tvrtki Soft-Pro, te pozvao još zainteresiranih sponzora da postanu dio naše velike Junajtedove obitelji i pomognu da naš projekt preživi.
