Povijest - 2010. godina
Početkom 2010. Junajted počinje dobivati današnje konture. Odlučeno je da sudjelujemo u TTS zimskoj ligi. Naravno, još smo bili "zeleni" za takav tip natjecanja ( na kojem za momčad debitira današnji zamjenik selektora
Drožđek Krunoslav ), no unatoč tome držali smo neke puno iskusnije i na papiru jače ekipe u šahu jedno vrijeme ( 2:0 vodstva protiv Pucki i ATC-a, 3:1 protiv BB Elektronike), a treba istaknuti i super-uvjerljive pobjede nad MNK Kuršanec ( 12:0 uz 5 golova malog
Mimeka Marčeca ), Automobilima Lončar ( 8:0 ), te najslađu pobjedu protiv starih rivala iz MNK Extreme 3:2. Liga je bila savršena podloga za daljnji rad Junajteda pošto smo sudjelujući u njoj dobili priliku upoznati neke fantastične igrače malog nogometa kao što su
Drožđek Nikola,
Habrun Velimir, braća Stanković,
Borovec Dino,
Malarić Dejan,
Ipša Tihomir itd. koji danas čine neizostavan dio u radu Junajteda i pobjedama koje ostvarujemo diljem županije i šire.
Mnogi se pitaju što to toliko privlači igrače da se pridruže redovima FC Alkohol Junajteda. Odgovor je vrlo jednostavan - pristupačnost, jednostavnost, veseo i zdrav duh ekipe - drugim riječima, gdje god dođemo i pojavimo se, svi odmah mogu vidjeti da smo prava KLAPA koja ne samo da igra zajedno nogomet, već se međusobno druže i u privatno vrijeme. I dok drugi kolektivi plaćaju igrače za svaku tekmu, te im nude i svu silu sportske opreme na poklon, besplatnu pijaču i obroke, mnogo vrsnih igrača igra za Junajted samo iz gušta i osobnog zadovoljstva ( makar si sam mora platiti kotizaciju za neki turnir ili termin u dvorani ).
Prvi "ljetni" turnir u sezoni 2010. bio je dvodnevni turnir na asfaltnom igralištu u Gornjem Kuršancu. Nakon početne pomutnje zbog sustava igre 4+1, ipak je izborena pobjeda nad Kuršancom 4:3 uz hat-trick
Nikole Drožđeka i pogodak njihovog bivšeg igrača
Bezek Elvisa. Usljedila je revijalna tekma protiv romske ekipe Starih Legendi i lagana pobjeda od 8:1 uz 4 pogotka
Golubara, te golove
Klaste,
Drožđek N.,
Sokolić D. i
Leskovara, te 7:2 pobjeda nad ekipom Bumbara uz nevjerojatnih 6 pogodaka
Habrun Velimira kojeg smo zalovili na licu mjesta i odma ga ubacili u mašineriju. Drugi dan otvorili smo 1/2 finalem protiv odlične ekipe Pucki kojoj nismo mogli parirati bez braće Drožđek koji su otputovali v Italiju, te
Habruna koji je igral v to isto vreme na nekom drugom turniru. Nakon teškog poraza uspjeli smo skupiti redove i pobjediti u utakmici za 3. mjesto bez
Kataneca,
Klaste i
Šestaka koji su morali otiči nakon polu-finala, ponajprije zahvaljujući ubojitim golgeterskim instinktima
Čupkija Golubara i motivacijskom govoru za pamćenje kojeg je održao kapetan
Leskovar. Nakon dodjele pehara i novčane nagrade, usljedila je bendžika do duboko u noć s kolegama iz ekipe Pucki. Ekipa koja je osvojila povijesni, prvi pehar za Junajted je -
Šestak Hrvoje,
Leskovar Dalibor,
Drožđek Krunoslav,
Bezek Elvis,
Grd Dario,
Vučinić Želimir,
Golubar Velimir,
Sokolić Duško,
Drožđek Nikola,
Klasta Marko,
Habulan Ivan,
Habrun Velimir i
Katanec Matija. Naravno, valja spomenuti i bučnu podršku koju su priredili vjerni ultrasi Junajteda Tomi,
Linić, Rade, Špigel, Žuti i ekipa.
Par dana kasnije zaputili smo se na put u nepoznato u susjednu Koprivničko-Križevačku županiju, u mjesto Miholec. Nakon sat vremena vožnje konačno smo stigli na kišom uništeni travnati teren. Naravno, stigli smo oko 10 ujutro, dok je sam turnir počeo oko 13 h. Nakon relativno laganog prolaska skupine, u polu-finalu smo izgubili na raspucavanju penala, da bi na kraju ipak osvojili 3. mjesto i novi trofej. Odnosno dva trofeja pošto je
Čupko dobil i onaj za najboljeg strijelca turnira s 5 pogodaka, po jedan za svaku litru vina koju je vlijal v sebe...:) Nagradu smo zajeli i zapili v kafiću Sax v Varaždinu posle samog turnira. Donosimo orginal zahvalnicu kapetana Leskovara u prilogu:
"Zafaljujem
Mišiju kaj je odlično branil,
Dušacu na standardno dobroj obrani,
Bezeku na isto tak odličnoj defanzivi,
Dareku na virtuoznosti ( kolko je bilo moguće na onom smeću od terena ),
Veljacu na ubojitosti,
Habrunu na tome kaj je ko živina jaki i niko mu nemre zejti loptu,
Kruniju na odličnom asistu za gol,
Žecu na čvrstini,
Klasti na jebačkom golu z auta ( opraštamo fulani penal ),
sebi na tome kaj su me napucavali kak sam široki,
Šeleu kaj se deral na obranu umjesto mene,
Gogoljubu i Dančiju Galu na podrški,
Švejku na navigaciji i kaj je posudil opremu, kak i Coc. Živeli!!!!"
Nakon tog turnira slijedila je prijateljska utakmica protiv KamiSporta koja je apsolvirana uvjerljivom pobjedom 11:3 što i nije čudno s obzirom da su prvu postavu Junajteda u tom dvoboju činili
Leskovar na golu,
Drožđek N.,
Stanković Boj.,
Habrun V. Golubar, te
Stanković Bor. Bila je to odlična priprema nama za nadolazeći turnir u Štefancu, njima za Kahlinu. No tada se, samo dan prije turnira, dogodila velika nesreća za Junajted i prva zaista teška ozljeda ( na stranu razna uginuća, šljive, kontuzije, istegnuća...). Na utakmici u Trnovcu stradala je
Fenčova noga, uz obavezno mirovanje i izbivanje s terena od nekoliko mjeseci.
Potreseni time, uputili smo se u Štefanec, te nakon apsolutne dominacije nad svim ekipama protutnjali do finala u kojem nažalost nismo uspjeli doći do pobjede i morali se zadovoljiti krajnjim 2. mjestom. Dakle "6 pobjeda i poraz v finalu, fala
Dušacu,
Črffu, braći Stanković,
Veljacu,
Klasti,
Švejku,
Bezeku i
Obelixu - dečki zakon ste...;) Živio FC Alkohol Junajted!!! E da, Kasa je CAR!!!!!!!!!!! I fala
Habrunu ( na štakama ) na podrški, Dančiju,
Gogoljubu, Jelici,
Katancu, Jožeku i Patriku i svima koji su navijali za nas ( a takvih nije bilo malo )...:)))"
Nakon toga usljedil je turnir u Gornjem Kučanu na kojem smo uspjeli dosegnuti 1/4 finale u dosta krnjem sastavu zbog ljetovanja ključnih igrača, te 1/4 finale Greščevine, na 38 stupnjeva, nakon incidentne uvodne utakmice u kojej se po nebrojeni put pokazalo zajedništvo Junajtedovca ( pa i dok treba zbiti protivnika ), kaj je bila i jedina pozitivna stvar na tom turniru.
Zatim je stigao na red i turnir u Vž Toplicama, na kojem smo bez ijednog klasičnog obrambenog igrača ( braća Drožđek bijahu u Makedoniji,
Bezek odsutan... ) osvojili 3. mjesto. Junak je i ovog puta bil
Čupko Golubar koji je u 1/4 finalu zabil dva gola v regularnom djelu, svoj penal i obranil 2 protivnička penala. Ekipa koja j osvojila taj trofej:
Popec Robert,
Švagelj Marko,
Leskovar Dalibor,
Horvat Josip,
Grd Dario,
Klasta Marko,
Golubar Velimir i
Horvat Stjepan.
31.7. uputili smo se u Međimurje na turnir u Mali Mihaljevec. Nakon početnog poraza prouzročenog ponajviše igranjem loptom peticom na koju nismo bili naučeni na asfaltu, konsolidirali smo redove i na kraju zasluženo osvojili 1. mjesto, igrajući po prvi put u crvenoj garnituri dresova. O našem nastupu najbolje govori izjava domaćina iz Malog Mihaljevca Zorana Mezge:"Najbolja ekipa na tom turniru i zaslužili su prvo mjesto svaka čast dečkima.....da ne govorim o fer-play igri koju dečki pokazuju svaka čast,,,...pozz z mihaljevca nadam se da se vidimo sljedeće godine....." Junajted je nastupio u sljedećem sastavu:
Božinić Mišo,
Drožđek Nikola,
Bezek Elvis,
Borovec Dino,
Grd Dario,
Klasta Marko,
Malarić Dejan,
Golubar Velimir,
Leskovar Dalibor i
Drožđek Krunoslav.
Sljedeći na redu je bio fenomenalno organiziran TTS Pan kup u varaždinskom TTS Sport centru. Nakon teške borbe u skupini uz fenomenalnu podršku navijača ( koji su svojim navijanjem osvojili nagradu organizatora u vidu 2 gajbe Pana ), poraženi smo nakon eksperimentiranja sa sastavom u 1/4 finalu od tada spremnije ekipe Fotexa, kasnijeg finalista.
Uslijedio je izlet u Sloveniju, na turnir u Gomilicu, na kojem nas je iz takta izbacil katastrofalan teren ( zbog cjelodnevne kiše ), te mogućnost igranja u kopačkama na koju nismo bili pripremljeni, te smo relativno lako ispali odmah u skupini, bez pretjeranog entuzijazma za igrom. No, 3. poluvrijeme je zato bilo odlično, te veliko hvala našim domaćinima Jerneju, Robiju, Sandiju i ostalima koji su nas počastili z jelom i pilom ( uzvraćamo na ljeto istom mjerom! ).
Usljedila je zimska seoba u dvorane i pobjede u prijateljskim dvobojima nad raznim ekipama ( MNK Extreme, MNK Kneginec itd. ), te uigravanje za daljnje akcije.
27. studenog sudjelovali smo na turniru u varaždinskom tenis centru, kojeg smo osvojili uvjerljivim izvedbama i pobjedama nad ekipama Banfice, Teniskog Lakta, Evoxa itd. Sastav koji je nastupio na tom turniru je
Leskovar Dalibor,
Drožđek Nikola ( kapetan ),
Habrun Velimir ( najbolji strijelac turnira ),
Grd Dario,
Klasta Marko,
Drožđek Krunoslav i
Golubar Velimir. "Hvala keptenu
Črffu kaj je potezal kad je trebalo i držal se pod kontrolom,
Fenču kaj je bil najbolji strelac turnira z 13 golova,
Dareku kaj je zabil v finalu takvu bombu kaj se još sad gol trese,
Čupkiju kaj je nakon 2 meseca pauze tak od...lično odigral,
Šabalali kaj je delil lopte z očima,
Kruniju kaj je se zrital i nije pustil da mi pucaju bezveze po golu, golmana (
samog sebe ) nem falil, Tomiju kaj je se razvažal okolo i bil glavni menađer, Jožeku, Domjanu, Ipši, Bandiju i svima koji su za nas navijali, te Diniju i prijateljima s kojima smo zajeli i zapili nagradu! ŽIVIO FC ALKOHOL JUNAJTED!!!"
Početkom 2010. Junajted počinje dobivati današnje konture. Odlučeno je da sudjelujemo u TTS zimskoj ligi. Naravno, još smo bili "zeleni" za takav tip natjecanja ( na kojem za momčad debitira današnji zamjenik selektora Drožđek Krunoslav ), no unatoč tome držali smo neke puno iskusnije i na papiru jače ekipe u šahu jedno vrijeme ( 2:0 vodstva protiv Pucki i ATC-a, 3:1 protiv BB Elektronike), a treba istaknuti i super-uvjerljive pobjede nad MNK Kuršanec ( 12:0 uz 5 golova malog Mimeka Marčeca ), Automobilima Lončar ( 8:0 ), te najslađu pobjedu protiv starih rivala iz MNK Extreme 3:2. Liga je bila savršena podloga za daljnji rad Junajteda pošto smo sudjelujući u njoj dobili priliku upoznati neke fantastične igrače malog nogometa kao što su Drožđek Nikola, Habrun Velimir, braća Stanković, Borovec Dino, Malarić Dejan, Ipša Tihomir itd. koji danas čine neizostavan dio u radu Junajteda i pobjedama koje ostvarujemo diljem županije i šire.
